AUTOMOBILISTIČKA UTRKA NICA – OPATIJA (1902.)
Nadolazeće,
2022. godine obiljeziti ce se 120 godina kako je u Opatiji, tada u sklopu
Austro Ugarskog carstva održana prva automobilistička utrka i to četiri godine
prije nego je osnovan Prvi hrvatski automobilni klub u Zagrebu!
Za 30.000 lira!
Inicijator i glavni organizator utrke od Nice do Opatije bio je “Automobil Club” iz Nice, a suorganizator uprava Klimatskog lječilišta u Opatiji. Vrijeme predviđeno za ovu trku bilo je 9. i 10. travnja 1902. godine, vjerojatno izabrano da bi se ispunila novim sadržajem relativno mrtva predsezona u ova dva glasovita europska kupališta. Utrka je uz komercijalno- propagandni (nagradni fond od 30.000 lira) imala i natjecateljsko-športski karakter (800 km trebalo je savladati u dva dana!)
Sudionici su morali posjedovati koliko športske kondicije toliko i tehničkih sposobnosti, kao i dostatnu psihofizičku spremu da bi mogli u dva dana na tada još nepouzdanim strojevima prijeći razdaljinu od Nice do Opatije i premostiti automobilom po neprikladnim cestama razdaljinu od Ligurskog do Jadranskog mora.
Za nas je svakako značajno to što je cilj utrke bio u Opatiji, tada Carskom turističkom centru europskog glasa, odnosno to što je utrka u svom završnom dijelu prolazila kroz Istru.
Organizatori utrke Nica – Opatija nisu baš imali razumijevanja svojih državnih vlasti. Najprije je francuska vlada dopustila samo vožnju ali ne i utrku kroz svoj teritorij, a potom je i Austro-Ugarska dopustila samo promenadnu vožnju kroz svoje područje. Srećom po organizatore razdaljina između Nice do granice s tadašnjom talijanskom državom nije velika, pa je odlučeno da se utrka vozi od francusko-talijanske granice do Udina, tada pograničnog grada između Italije i Austro-Ugarske.
Od Nice do granice s Italijom, te od Udina do Opatije vožnja je imala prvenstveno promenadni karakter. Bez obzira na sve probleme, utrka je pobudila veliko zanimanje javnosti pa su talijanske, francuske i austrijske novine, a zacijelo i novine ostalih zemalja, pomno pratile pripreme za utrku, a potom i tijek vožnje i priredbe vezane uz trku.
Konačno je odlučeno da start bude rano ujutro 10. travnja 1902. godine u Nici, a cilj sljedećeg dana 11. travnja u Opatiji.
Izravno zainteresirane za tu utrku bile su automobilske tvrtke, koje su tu vidjele mogućnost isprobavanja, propagiranja i lansiranja na tržište novih tipova svojih vozila. Najbrojnije su bile talijanske, njemačke i francuske tvrtke, pa začuđuje relativno nezainteresirani stav francuske vlade, dok konzervativnost Austro-Ugarske i nije neko veće iznenađenje.
Talijanska vlada bila je u tom slučaju najviše sklona organizatorima.
Riječke novine La Bilancia, moderno organizirane, s dopisnicima u cijelog Europi, donijele su 26.ožujka 1902. godine napis pod naslovom “Automobilska utrka Nica – Opatija”, iz kojeg izdvajamo tekst:
-Broj prijavljenih za ovu utrku dosegao je brojku 81. ‘Automobil-Club’ iz Nice ovih je dana primio mnoštvo pozitivnih potvrda talijanskih vlasti koje su se stavile potpuno na raspolaganje u vezi sa signalizacijom i organizacijom javne sigurnosti odabrane trase. Talijansko ministarstvo financija suglasilo se s prijelazom vozila uz povlastice, a da bi se pojednostavile carinske radnje, jedan časnik talijanske carine s nekoliko svojih potčinjenih uputit će se uskoro u Nicu da bi se strojevi zapečatili kako na granici ne bi bilo nikakvih formalnosti. Vlada Republike (Francuske, op. p.) suglasila se da se talijanski carinici upute u Nicu. Na automobilističkom planu utrka je pobudila veliko zanimanje s obzirom na broj i važnost natjecatelja, na nove tipove laganih vozila pripremljenih za ovu zgodu, na financijske posljedice tjedna u Nici (vjerojatno je riječ o tjednu automobila ili nekoj sličnoj manifestaciji, op. p.) na automobilističko tržište, kao i zbog znatnih nagrada već sada utvrđenih na 30.000 lira.-
Organizatori iz Rijeke i Volosko – Opatije u međuvremenu su radili na pripremama, pa su već 3. travnja objavili program prijema vozača, koji su trebali doći u Opatiju u petak 11. travnja oko podne.
Opatija je bila okićena zastavama, a na Slatini turističkom središtu lječilišta, gdje su vozače trebali dočekati predstavnici općine na čelu s velikim rodoljubom, doktorom Andrijom Stangerom, podignut je slavoluk. U večernjim satima istoga dana bio je predviđen i vatromet, a za sudionike, organizatore i njihove goste unajmljen je brod kako bi se vatromet mogao promatrati i s mora.
Za nedjelju 13. travnja u programu je bio izlet automobilima po okolici Opatije, a u poslijepodnevnim satima čak izložba vozila na lokaciji Lipovica. Predviđen je bio i veliki dobrotvorni bazar, kao i svečani bal.
Riječani su za ovu prigodu organizirali gađanje golubovima. Konačno, povratak automobila trebao je uslijediti u ponedjeljak 14. lipnja.
Organizatore iz Nice, Opatije i Rijeke kao grom iz vedra neba pogodila je odluka talijanske vlade gotovo pred sam start, da zabrani utrkivanje na svome teritoriju!
Ta je odluka unijela određenu pomutnju među organizatore koji su, kao i mjerodavne vlasti, bili minutu pred dvanaest stavljeni pred gotov čin. U Rijeci je tu neugodnu vijest prvi donio Novi list od 8. travnja. U vijestima je istaknuto da je ova zabrana proizvela ”veliko nezadovoljstvo u Opatiji, Nici i Rijeci, gdje su se pripravljale velike prigodne svečanosti”.
Utjeha organizatorima bila je vijest da će ipak ”neki automobilisti doći iz Nice u Opatiju u laganoj vožnji”.
Organizatori, a pogotovo automobilske tvrtke nisu, međutim, više mogli niti su htjeli odustati, jer su već bila angažirana prevelika materijalna sredstva. Utrka je zamijenjena vožnjom koja je ipak morala biti nešto brža od promenadne vožnje s ‘brzinom od 15 kilometara u uri’, tako da su vozači od kojih je samo manji dio odustao ipak stigli na odredište u Udinama i Opatiji u predviđeno vrijeme pa čak i ranije.
Zanimljiv je motiv zbog kojega je talijanska vlada zabranila trku. Razloge je već u citiranom članku navodio i riječki Novi list:
“Povodom zabrane, jeste bojazan za osobnu sigurnost. Poznato je, da se utrkivači upuste u mahnitu trku, sa vrtoglavom brzinom, i da se tom prigodom svakojake nesreće događaju. Sada u proljeće su putevi po gornjoj Italiji puni naroda, kola i marve. Prošlih dana je jedan automobil u Italiji udario u poštanski omnibus pun djece. Narod je protiv brze vožnje automobilima. Ovo je odlučno, pa je vlada izdala zabranu.”
Unatoč svim tim nevoljama i nedaćama vozači su ipak stigli u predviđeno vrijeme u Opatiju, pa se program organizatora iz Opatije i Rijeke nije morao mijenjati.
Gađali su žive golubove kao u Monte Carlu!
Riječani su na čelu s guvernerom Ladislavom Szaparyjem tako organizirali i
predviđeno natjecanje u gađanju na golubove i u istom broju Bilancie donijeli i
program natjecanja. Dakako da je ovo natjecanje bilo samo za ‘visoko društvo’,
pa se tih dana u Rijeku i Opatiju sjatilo aristokratsko plemstvo Ugarske i Hrvatske.
Ilustracije i autentičnosti radi valja naglasiti da se nije gađalo na glinene
golubove, već na prave, žive, po pravilima Monte Carla!
Kraj prošlog i prve godine ovog stoljeća označili su početak masovnijeg
turizma. Automobil je pri tome imao prvorazredni utjecaj i udio. Ljudi, dakako
oni privilegirani, mogli su putovati udobnije i brže.
Automobil je, ma koliko tada još poprilično nezgrapan i neudoban stroj, imao
veliku prednost pred željeznicom. Automobilom se vozilo kroz naselja, njime se
moglo uspeti na brdo ili sići u dolinu. Vozeći se automobilom, moglo se stati
kad god i gdje god se htjelo, uživati u znamenitostima jednoga grada, diviti se
ljepoti krajolika, te dolaziti u dodir sa stanovništvom.
Počeci turizma na Opatijskoj rivijeri javljaju se prije više od 150 godina.
Turisti
koji na ovo područje dolaze kočijama, u prvim se godinama ovog stoljeća prevoze
vlakovima i automobilima. Dokaz je to tradicije i razvijenosti ovog kraja u
odnosu na ondašnje vodeće europske države.
Razvoj cestovnog prometa u dalekoj prošlosti tijesno je vezan za poznate
pravce; podizali su, zahvaljujući toj povlastici svoje blagostanje, a razmjena
duhovnih i materijalnih dobara otvorila ima je put do tada neslućenih razmjera.
Odavno je postalo jasno da cesta nema samo gospodarsko već i socijalno, kulturno,
športsko, političko i strateško značenje.
U
18. i 19. stoljeću oživljava izgradnja boljih cesta za promet vozila. Iz tog
razdoblja datiraju Karolinska, Jozefinska i Lujzijanska cesta koje vijugaju iz
unutrašnjosti u pravcu Jadranskog mora.
M.S.
