Napišite i pritisnite tipku Enter


Povijest i tradicija vinarstva u Istri

4500.pr. Kr., starim Egipćanima je vinarstvo već bilo poznato. Kultura uzgajanja vinove loze i proizvodnje vina u Europu proširila s područja oko Crnoga mora i Kaspijskoga jezera.

Vinarstvo u Istri ima dugu i bogatu tradiciju. Zapisi raznih pisaca potvrđuju da je vinarstvo na istarskim prostorima bilo razvijeno još u Antici. U Raškom zaljevu blizu Raklja predio se naziva Kalavojna, što može potjecati od »dobro vino« (grč.dobar i vino). Vjerojatno su grčki pomorci dolazili u istarske krajeve i tu se snabdijevali vinom. U nekim se antičkim zapisima spominju i bačve.

U I. stoljeću rimski pisac Plinije Stariji spominje vinum „Pucinum“, koje obasipa pohvalama i tvrdi da carica Livija svoje 82 god. života može zahvaliti upravo tom vinu, za koje se smatra da potječe iz Istre. Kasiodor je u VI. st. opisivao pokrajinu Istru i hvalio njezine proizvode, posebice vino, maslinovo ulje i žito. Način proizvodnje vina mijenjao se tijekom vremena. Vinarstvo je najviše napredovalo u dvadesetom stoljeću kada je postalo zasebna disciplina te kada se njime počeo baviti veliki broj stručnjaka.

Tada su se počeli školovati stručnjaci (enolozi) za proizvodnju vina, a vinarska industrija počela se naglo razvijati. Izrazit napredak u tehnologiji proizvodnje vina (posebno bijelih) dogodio se u drugoj pol. XX. st. zbog uvođenja nove opreme, koja je potpuno promijenila tehnološki postupak proizvodnje i konstruirani su razni alati (isprva mehanički, poslije pneumatski), koji su odmah odvajali grožđani sok od krutih dijelova, drvene bačve zamijenjene su posudama za dozrijevanje i čuvanje vina od nehrđajućega čelika inoxa, a revolucionaran je napredak bilo uvođenje tzv. kontrolirane fermentacije bez pristupa zraka. Istarsko vinarstvo tijekom dvadesetog stoljeća prolazi kroz velike promjene.

Obnavljaju se vinogradi i rade novi. Razne bolesti su pogodile vinovu lozu potkraj devetnaestog stoljeća. Sortiment je doživio promjene, te se sve više proizvodilo bijelo vino, i proizvodnja je u drugoj polovici dvadesetog stoljeća dosegnula oko 70% ukupne proizvodnje. U drugoj polovici, nastupio je zastoj, jer promjena sortimenta nije bila popraćena primjerenom promjenom tehnologije (osim u ondašnjim državnim pikovima).

Najveći skok istarskog vinarstva se dogodio potkraj dvadesetog stoljeća, kada je veći broj manjih i srednje velikih proizvođača počeo primjenjivati nova tehnološka rješenja u proizvodnji vina i postigao njegovu vrlo visoku kakvoću. Na području vinarstva bilo je to razdoblje zamaha znanstvenoga, stručnog i edukativnoga rada (predavanja, savjetovanja, izložbe), obrazovanja (srednje, a poslije i visoko u Poreču), novih programa (vinske ceste), stručnih usavršavanja (sommelieri), što je pridonijelo povećanju kakvoće vina i podizanju ukupne vinske kulture. S druge strane, upravo je tada u Istri bilo zabilježeno najmanje vinogradarskih površina što se postepeno ispravlja novim nasadima.

Najveća godišnja proizvodnja vina u Istri bila je zabilježena 1908. za vrijeme Austro Ugarske vladavine , kada su obnovljeni istarski vinogradi, a iznosila je 566.119 hektolitara . U drugoj polovici dvadesetog stoljeća prosječna je godišnja proizvodnja vina bila između 200.000 i 350.000 hektolitara. Danas se u Istri godišnje proizvodi oko 260.000 hektolitara vina i jako je usko ta djelatnost povezana sa turizmom.

Najznačajnija istarska smotra vina je Vinistra. Održava se u Poreču svake godine drugog vikenda u svibnju.  Ta izložba vina i vinarske opreme regionalnog je i međunarodnog karaktera a tu je još i prezentacija opreme za vinogradarstvo i vinarstvo. Izložba je svake godine praćena sve većim interesom, kako u natjecateljskom tako i na izlagačkom dijelu izložbe što potvrđuje značaj i poziciju današnjeg istarskog vinarstva. Osim vina, na Vinistri se ocjenjuju maslinova ulja i rakije. Tijekom tri dana trajanja izložbe petnaest tisuća ljubitelja vina kuša i istražuje vinski svijet Istre.

Design is a series of creative choices – it’s a collaborative effort, an evolutionary process. I design from instinct. What feels good. What feels right. Working on the details, twisting them and playing with them over the years, but always staying on the same track. I like things simple. I like to be real. My learning process is by eye alone; it’s not at all scientific. For me, art is about learning and about living with people. It’s alive. Grunge is a hippied romantic version of punk. There is always the new project, the new opportunity. I like the things around me to be beautiful and slightly dreamy, with a feeling of worldliness. Beauty is perfect in its imperfections, so you just have to go with the imperfections.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *