Napišite i pritisnite tipku Enter


Razumijevanje Istre, danas

Da bi se Istra razumjevala, potrebno je poznavati njezinu burnu povijest barem od 15. stoljeća do današnjih dana. Predstavljamo Vam kratki presijek do vladavine Beča, kojim se kasnije zbog snažnih tragova monarhije u Istri, bavimo posebnim osvrtom.

Sredinom 15. stoljeća, odlaskom akvilejskog patrijarha, veći dio Istre, osim Pazinske grofovije i Kvarnerskog primorja, dolazi pod vlast Venecije.

Istra je bila podijeljena između austrijsko-germanske i mletačke političke vlasti.

Upravni centar mletačke Istre bio je Kopar. Kako nije bila uspostavljena jedinstvena vlast, Venecija postavlja posebnog kapetana s vojnom vlašću nad seoskim područjem Istre (paisenatico), koji je imao sjedište u Svetom Lovreču Pazenatičkom.

Mletački vojni zapovjednik područja koje je graničilo s austrijskim posjedom imao je sjedište od 1394. godine u vojnom uporištu na Ćićariji, Rašporu, a od 1511. godine, kada je Venecija izgubila Rašpor, u Buzetu.

Pazin je ostao središtem habsburškoga posjeda u Istri. Tu na području Pazinske grofovije razvija se hrvatska pismenost, pod snažnim glagoljaškim utjecajem.

Posebno mjesto u kulturnoj povijesti Istre ima Istarski razvod, poznati srednjovjekovni pravni spomenik, koji precizno tumači razgraničenje istarskih seoskih općina i feudalnih gospodara. Razvod je nastajao u  duljem vremenskom razdoblju (od 1275. do 1395. godine), a napisan je na hrvatskom, njemačkom i latinskom jeziku.

Prodorom Osmanlija na Balkan dolazi do velikih migracija stanovnika, koji iz osvojenih područja bježe i traže zaštitu u austrijskim i mletačkim zemljama. Jahači Osmanlija su između 1470. i 1499. godine devet puta provalili u Istru. U tim je prodorima stradao osobito nezaštićeni dio Istre posebno mjesta na Ćićariji, zatim Roč, Hum, Draguć a posljednji su put Turci provalili u Istru 1511. godine, kada je nastradala Pazinska grofovija.

Kuga je u Istri harala od 13. do 17. stoljeća.Velike epidemije kuge su opustjele čitave krajeve.

Rat između Venecije i Austrije, 1508. do 1523. godine, te Uskočki rat od 1615. do 1618. donose u Istri daljnje razaranja.  Stradala je gotovo čitava Istra.

Potkraj tog razdoblja 1649. godine, Venecija je izvršila popis stanovništva, prema kojemu je Istra imala 51 692 stanovnika, od toga mletački dio 49 332, a Pazinska grofovija samo 2 360 stanovnika.

Na opustjela su područja, i Venecija i Pazinska grofovija nastojale privući nove stanovnike. Venecija je iz okolice Padove, Trevisa, Furlanije i Karnije nastojala naseliti opustjeli jug Istre.

Najbrojnije je, međutim, bilo naseljavanje onih koji su se bježeći pred Turcima sklanjali na mletačko područje u Dalmaciji i otuda prebacivali u Istru i Kvarner. Novi stanovnici su bili Crnogorci, Arbanasi i Rumunji. Vremenom su se Arbanasi pohrvatili, dok su Crnogorci sačuvali svoje običaje u Peroju kod Vodnjana. Rumunji su svoj materinji jezik sačuvali samo u Sušnjevici podno Učke i Žejanama na Ćićariji.

U Pazinskoj je grofoviji bila slična potreba za novim doseljenicima, pa je Austrijski car Ferdinand I, 1532. godine naredio posebnim povjerenicima da na opustjele zemlje nasele prebjege iz teritorija Bosne i Uskoke.

Porazom Turaka pod Bečom, 1683. godine, prestaje seljenje i bježanje pred Osmanlijama, pa se tim događajem i završava kolonizacija i migrantski pritisak na Istru.

Napoleonovim osvajanjem Italije, mirom u Campoformiju 1797. godine Francuzi su predali Veneciju, zajedno s mletačkim dijelom Istre i Dalmacijom, Austriji u zamjenu za Nizozemsku i Lombardiju.

Mirom u Beču, 1809. godine,  cjelokupan je istarski prostor pripojen Napoleonovim Ilirskim provincijama. Nakon poraza Napoleona kod Leipziga 1813 godine, Austrija već iduće godine zauzima Istru i formira jedinstvenu pokrajinu, s Trstom kao glavnim gradom.

Od 1825. godine Istra je i dalje teritorijalna jedinica, ali s glavnim gradom Pazinom.

Došavši u Istru, Austrija je ukinula francusko zakonodavstvo. Velikim ustavnim reformama austrijskoga carstva iz 1860. godine Istra, postaje austrijska pokrajina s decentraliziranom  upravom i pokrajinskim saborom u Poreču. Od 1867. godine namjesnik za područje Istre stoluje u Trstu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *