Napišite i pritisnite tipku Enter


Istrijani znaju plesati „Bečki valcer“

Od sredine 19. stoljeća počinje do današnjih dana neraskidiva aktivna veza Beča i Istre.

Sto godina aktivne vladavine, i još sto godina tragova te vladavine, do današnjih dana Bečani, Austrijanci se u Istri osjećaju kao kod kuće, a gostoljubivi domaćini su ih tako prihvatili.

Prije 200 godina su oni napravili važan svjetionik Savudrija, zlobnici kažu netko zbog svoje ljubavnice koju je očarao prekrasan pogled. Ipak je bečka pruga koja je stigla do Trsta sredinom devetnaestog stoljeća ekonomski a ne ljubavni ključ interesa monarhije. Dvadesetak godina kasnije i Rijeka se spaja sa Bečom, pa tako željeznica za Istru sa svih strana postaje prvi „internet“ kontakt  sa razvijenim svijetom.

Krajem 19. stoljeća, Opatija dobiva svoju priliku koju u potpunosti iskorištava i povezuje onaj Beč željan izleta i odmora na Jadranu. Postaje „austrijska rivijera“. To su počeci zdravstvenog turizma na Jadranu. Grade se hoteli, vile, dolazi bečko plemstvo.

Srednjeeuropska svijetlost je stigla sa željeznicom, hotelima i svjetionicima.

Željeznica koja putuje sredinom Istre do Pule a koja je glavna austrijska vojna pomorska luka, donosi obrazovanje lokalnom stanovništvu, zapošljava ih i započinje snažnije trgovanje gdje svi imaju koristi. I vladari i „potlačeni“.

Trst se odlično postavio za vrijeme građanskih revolucija 1848  godine, i Beč svoju glavnu trgovačku luku iz prevrtljive Venecije seli u tršćanski zaljev.

I u Beču se nalaze „naši“ tragovi, pa bivša zgrada austrijske ratne mornarice ima na svojem pročelju grbove istarskih obalnih gradova pa sve do Kotora na jugu.

Austrijski industrijalac Kupelwieser je uz pomoć velikog Roberta Kocha riješio problem malarije u Istri. Zaljubio se u Brijune i ostavio trag do današnjih dana.

Propast monarhije su stanovnici Istre doživljeli na razne načine. Beč je mudro znao balansirati nacionalna prava istarskog stanovništva, a „pobjednici“ su do sljedećeg rata imali neke druge planove.

Nakon drugog svjetskog rata, otvaranjem turizma prema Europi, Beč opet prvi reagira, dolazi i čak ulaže a na taj način čuva svoju arhitekturu koja podsjeća tko je ovdje vladao 100 godina. Ipak je njima to najbrži put do mora, a od prije se osjećaju kao kod kuće.

Bečani, austrijanci su se oduvijek znali ponašati prema Istranima. Kroz povijest su ih učinili partnerima. Tako je i danas u suvremenom društvu, u demokraciji gdje su ne samo turisti u Istri, već savjetnici i partneri.

A Istra?

Pa to imponira jer Beč je Beč.

„Istrijani znaju plesati valcer, Bečki valcer“

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *