Riječ nedjelja upućuje na „neradni dan“ (u praslavenskom ne-delati), u germanskim jezicima ima simboličko-kozmičku odrednicu „dana sunca“ (Sonntag, Sunday), dok u romanskim jezicima ima čak i vjerski smisao, Nedjelja je naime Dan Gospodnji (Domenica, dimanche). Ruski naziv još dublje zahvaća smisao nedjelje i naziva ju “Voskresenje.”
Što je nedjelja danas? Kako ju poima suvremeno društvo i kako se uklapa u život čovjeka 21. stoljeća?
Nerad nedjeljom, „svetkovanje“ nedjelje bilo je olakšano u zemljama s katoličkom tradicijom samim društvenim ustrojem koji je uključivao nedjeljni odmor kao čvrstu točku unutar tjednog radnog ritma.
Zbog čitavog niza čimbenika nedjelja je prestala imati blagdanski karakter. Sociološki i ekonomski kontekst iz temelja je promijenio fizionomiju nedjelje.
Oslobođena obilježja svetkovanja, fešte, ona je postala weekend, dan predaha i opuštanja od često napornih i zahtjevnih, stresnih radnih okruženja. Ovaj dan provodimo po mogućnosti što dalje od svoga doma i ispunjamo ga raznim kulturnim, političkim, sportskim događanjima koji se organiziraju upravo kada ljudi ne rade, kako bi imali veću posjećenost.
Nedjelja u Beču. Još uvijek je neradna. Ali?
Sve je počelo 2014. godine, prijedlogom bečkog direktora turizma, Norberta Kettlera, da se za vrijeme održavanja Eurovizije u Beču dozvoli rad trgovinama, zbog toga što se u Beču tada očekivao veliki broj turista.
Priliku su iskoristili predstavnici poslodavaca plasirajući ideju da se olakšaju uvjeti za rad nedeljom i trajno dozvoli trgovinama u užem centru Beča da rade nedeljom.
Rad nedeljom je u Beču dozvoljen samo određenim branšama, kao što je gastronomija, ili trgovinama na određenim i posebnim mestima, kao što su željezničke stanice.
U Beču su osim „dežurnih“ supermarketa „Billa“ na Praterstern-u i Franz-Josefs-Bahnhof-u, sve ostale trgovine zatvorene. Te dvije Bečke lokacije se definiraju kao “trgovačka” Hitna pomoć.
Činjenica je da veliki shopping centri u susjedstvu rade i redovito se pune na neradne dane. Rad nedjeljom i blagdanima ispunjava potrebe velikog dijela hrvatskog stanovništva. Sami kupci žele da dućani rade nedjeljom, jer im je izgleda praktično kupovati na neradne dane i kupuju onda kad im je nešto potrebno, a ne unaprijed.
Turizam je, kako znamo, apsolutno najvažnija gospodarska grana u Hrvatskoj. S turističkom ekspanzijom Zagreba, veći dio zemlje pretvorio se u turističku destinaciju. Za naš bi turizam bilo krajnje kontraproduktivno da trgovine ne rade nedjeljom i blagdanima. Ne samo da bi se izgubilo puno novca, nego bi se neradne nedjelje i blagdani shvatili kao čin ili akt negostoljubivosti prema turistima. U Beču, potrpe. Kod nas bi turističke recenzije “Bečana” bile negativne.
U Velikoj Britaniji radi se nedjeljom, u Irskoj se radi nedjeljom, u Italiji i Francuskoj se radi nedjeljom, kao i u mnogim drugim europskim zemljama. U našim raspravama o radu nedjeljom često se spominje primjer Austrije, gdje su dućani zatvoreni. U New Yorku skoro sve radi nedjeljom, uključujući i luksuzne trgovine odjećom i nakitom izvan shopping centara, kao uostalom i u Veneciji, gdje su otvoreni butici i na sam Božić. Zlobnici su komenirali i Vatikan, gdje zbog pritiska posjetitelja sve ili gotovo sve radi nedjeljom.
Možemo li mi pronaći za sebe, svoju obitelj i prijatelje neku mjeru? Zlatnu nedjeljnu sredinu? Zadovoljiti sve potrebe? Toliko je pitanja. A ona se u slobodnom društvu promišljaju.
D.D.
