Neki starosjedioci Istre još danas pamte legendarnu prugu Parenzanu, od 1902. pa do 1935. godine bio je to ključni prometni pravac za transport poljoprivrednih proizvoda sjeverozapadne Istre.
Parenzana je poslužila kao inspiracija za novu turističku atrakciju i cijela je trasa uređena i označena, tuneli su osvjetljeni a na mostovima i vijaduktima postavljene su zaštitne ograde.
Izabrali smo Bike trasu od Buja do Vižinade:
Krenite Staničnom ulicom do ceste za Triban i prvom bijelom cestom na desno se spusti na nastavak trase u pravcu nekadašnje željezničke stanice Triban.
Slijedi lagani uspon koji vodi do tunela Sv. Vid (dužina: 74,8 m) koji prolazi ispod naselja Vrh Romana. Tunel je zazidan radi uzgoja gljiva, ali ga se može zaobići: oko 100 m prije tunela postoji jak put, desno uzbrdo, koji siječe cestu za Peroj i spušta se opet na trasu Parenzane u blizini mjesta koje se zove Stanica Grožnjan.
Od željezničke stanice kod Grožnjana trasa kratko ide paralelno s asfaltnom cestom za Grožnjan, na zavoju je siječe te ubrzo ulazi u tunel Kalcini (dužina: 178,7 m), koji je ujedno i najviša nadmorska visina Parenzane (293 m).
I ovaj tunel je zatvoren zbog uzgoja gljiva. Obilazak: može se proći kroz Grožnjan, pored crkve Sv. Kuzme i Damjana, gdje se počinje spuštati bijela cesta za Ponte Porton. Oko 300 m dalje, prva lijeva makadamska cestica u smjeru mjesta Kalcini, ispod prepoznatljivog parencanskog nadvožnjaka, vodi dalje na trasu.
Zatim se stiže u mjestašce Biloslavi, gdje se nekad nalazila nadstrešnica stanice koja je nosila ime Kostanjica. Iz Biloslava se pruža prekrasan pogled na sve strane: dolina rijeke Mirne, Motovun, Vižinada…
Uskoro trasa prolazi kroz tunel Kostanjica (dužina:69,9 m) te i dalje kao jaki makadam vijuga do bijele ceste koja vodi u Završje.
Čim se prijeđe cesta, nailazimo na veliku ruševnu zgradu u koju je ugrađeno mnogo kamenih blokova s karakterističnim oznakama TPC (Trieste-Parenzo-Canfanaro).
Gradić Završje, smješten na uzvišenju prema sjeveru, sa svojom srednjevjekovnom kulom dominira ovim područjem. Nastavite li trasom, ubrzo ćete doći do tunela Završje I (dužina: 35m) i tunela Završje II (dužina: 28 m).
Odmah iza drugog tunela veliki usjek savladava vijadukt Završje (dužina:61,8 m; visina:20 m). Dalje trasa ide vrlo rahlim i poroznim tlom. Vidljivi su tragovi erozije i klizanja zemljišta, posebno na mjestima gdje su ciljano građeni propusti za vodu.
Na isturenom dijelu brda, trasa stiže na sljedeće križanje s lokalnim seoskim putem koji povezuje mjesta Vižintini, koje se nalazi odmah ispod trase, sa Zabrdo iznad trase.
U sljedećem usjeku nalazi se mali kameni nadvožnjak preko kojeg vodi jedan od puteva u Zabrdo. Odmah iza je smješten vijadukt Antonci (dužina: 61,8 m; visina: 20 m). Uskoro put stiže iznad mjesta Antonci i Krti, gdje se jak put spaja s nekadašnjom prugom. Odavde je dobar pogled na suprotno brdo, čijim se obodom spušta Parenzana u dolinu.
Grubim makadamom, kroz crnogorični šumarak, trasa dolazi na građevinsku kombinaciju: vijadukt (dužina: 68,5 m; visina: 30 m) i tunel Freski (dužina: 146 m; potrebno je imati rasvjetu!). Lagani spust nas dovodi do mjesta ispod naselja Grimaldi, gdje je nekada stajala stanica Oprtalj.
I dalje Parenzana prolazi kroz crnogoričnu šumu i ubrzo nailazi na vijadukt Oprtalj (dužina: 75,2 m; visina: 25 m) koji premošćuje Mlinsku dolinu. Ovdje trasa skreće jako udesno i počinje mekanije tlo, ponegdje je makadamsko kamenje upalo u zemlju pa trasa izgleda kao široki poljski put.
Na najisturenijem dijelu brda, ispod mjesta Buri, gdje je veliki zavoj ulijevo, prestaje šuma, pojavljuju se Livade i otvara se vidik na brda preko rijeke Mirne. Trasa dalje vijuga, presijeca cestu za mjesto Pirelići i dolazi u Livade.
Dalje trasa slijedi asfaltnu cestu do mosta na rijeci Mirni i dalje preko Mirne. Presjekavši ceste za Motovun i Sv. Bartol, trasa se uspinje lijevim rubom motovunskog brijega.
Željeznička stanica Motovun smještena je južno od grada, nešto prije naselja Kanal.
Ovdje su i sada željezničke zgrade od kojih vodi asfaltna cesta lijevo uzbrdo do mjesta Kanal, dok trasa dalje prolazi kroz veliki tunel Motovun (dužina: 222 m; potrebna rasvjeta!).
Iza tunela jak makadam ide do križanja s asfaltnom cestom Motovun – Brkač te se pretvara u asfaltiranu usku cesticu dugu 1,5 kilometar, do skretanja za mjesto Rušnjak.
Zaobilazeći brdo Šublenta, trasa je dalje pretvorena u jaku bijelu cestu koju intenzivno koristi lokalno stanovništvo. Netom ispred proširenja gdje je nekad bila stanica Karojba, bijela cesta odlazi lijevo do glavne ceste Motovun – Karojba, a trasa svojom uobičajenom širinom dolazi na vijadukt Krvar (dužina: 39,9; visina: 15 m) koji je premostio istoimeni potok.
Lagani uspon vijugavo nas vodi kroz mnogobrojne usjeke do sljedećeg proširenja gdje je stajala željeznička stanica Rakotule.
Neposredno iza se nalazi izvor pitke vode s lijeve strane. Malo dalje trasa presijeca asfaltnu cestu Pahovići – Špinovci. Nastavlja se lagani makadamski uspon i usjek potoka Sabadin koji premošćuje Veli most tj. vijadukt Sabadin ili Sv. Vital (dužina: 64 m; visina: 20 m). Ovdje se otvara predivan vidik na suprotnu stranu doline rijeke Mirne.
I dalje se trasa lagano uspinje na visoravan do križanja s državnom cestom Vižinada – Pula. Prešavši cestu slijedi jaki lijevi zavoj i, između kuća, paralelno s cestom za Poreč, uskoro dolazi na željezničku stanicu Vižinada.
Ovo je vjerojatno najbolja Bike staza u Europi!
M.S.
