Čija je istarska voda? Od onoga kod koga izvire, ili onoga kod koga se troši?
Kada Vam netko ograničava poljoprivrednu proizvodnju na vlastitom zemljištu, osim ekološke proizvodnje i uvjetuje dozvoljena gnojiva i sredstava za zaštitu bilja prema posebnom propisu,
Kada Vam netko stočarsku proizvodnju limitira zbog zaštite voda od onečišćenja gnojiva poljoprivrednog podrijetla,
Kada Vam netko propisuje primjenu dozvoljenih gnojiva za slučaj vlastitog poplavljenog, zamrznutog ili snijegom prekrivenog tla,
Kad Vam netko prati gradnju groblja u naselju i proširenje postojećih,
Kad netko strogo uvjetuje način gradnje cesta radi ispuštanja pročišćenih i nepročišćenih otpadnih voda s prometnica,
Kad Vam netko zabrani građenje benzinskih postaja i svih spremnika tekućeg goriva za pogon i grijanje na određenom području
Kad netko zabrani građenje trafostanica, industrijskih postrojenja i drugih građevina jer mogu ugroziti kakvoću podzemne vode,
To znači da živite u istarskom vodozaštitnom području. To je područje sjeverne Istre većim dijelom buzeštine, Ćićarije, dio Vižinade i gornje bujštine.
Tko su vlasnici odnosno koncesionari istarske vode?
Istarskom vodom upravljaju oni koji je najviše troše, a ne oni na čijem području ona izvire. Pravedno? To bi valjda bilo kao da ja odlučujem koliko ću račun za mobitel platiti kao glavni dioničar istog teleoperatera. Fora.
Izvori vode u nekom kraju, djelomično uvjetuju način života stanovnika toga kraja. Blagodat vode u ovom slučaju po pitanju razvijanja nekih poslovnih djelatnosti postaje kazna. Ograničeni i limitirani razvoj zbog vodozaštitnog područja mora biti građanima isplaćen i refondiran. I to na način kako ti građani odluče a ne kako netko drugi misli.
Trideset jedna (31) lokalna uprava na području Istre upravlja i odlučuje o buzetskoj sjevernoistarskoj vodi i vodi s područja Vižinade.
Zašto Buzet, Vižinada, Lanišće ili Oprtalj ne bi sami bili koncesionari sa svojim gradskim ili općinskim tvrtkama? Da upravljaju vlastitim izvorima vode gdje bi građani kroz dobit gradske tvrtke koncesionara imali direktnu korist i rentu zbog izvora vode.
To ne bi utjecalo na tvrtku koja vrši distribuciju i održavanje vodovoda do Poreča, Pule, Rovinja ili gdje god. I tu neka se 31 osnivač ili član skupštine društva dogovara o razvoju i održavanju istarske vodovodne mreže.
Tvrtka u 100% buzetskim vlasništvom bi trebala upravljati izvorima na području grada Buzeta. Jednako tako Općine Vižinada, Oprtalj i Lanišće. Bile bi to bogate tvrtke koje bi vlastite građane i mještane zadržale u svojem kraju. Ovako sve više sličimo scenariju američkog filma “Deadly ground” Stevena Seagala iz 1994.
A da Buzet, Oprtalj, Vižinada i Lanišće postanu suvlasnici Porečke, Rovinjske ili Umaške turističke zajednice?
Izbor je jednostavan, 100% koncesije na vodu ili suvlasništvo tamo gdje se ta voda troši. Pošteno, jer sve ono gore u tekstu navedeno “Kad Vam netko…” nema na moru i uz istarsku obalu. Bez vode, nema turizma. Neka vodu plati more, sunce i turizam. Plati, i to na pravi račun. Račun građana sjeverne Istre koji je čuvaju da bude čista i bistra za njih.
(da ne bi netko krivo shvatio, to nema veze sa održavanjem sustava i distribucije vode. Hep ima nešto slično. I nismo još postavili pitanje koliko košta voda 100 metara od istarskog vodovoda ili 100 kilometara od istarskog vodovoda. Valjda ne isto?)
R.M.
