Krešimir Mišak: “Tko zapravo stoji iza projekta gradnje Europske unije?”
Za Intervju tjedna smo zamolili svima znanu osobu “Sa ruba znanosti”.
1. Krešimir Mišak, televizijski novinar, urednik, glazbenik, muzičar, pisac… Tko je Krešimir Mišak ako njega osobno pitamo? Tko ste Vi?
Ako se mene osobno pita….- stvarno ne znam. Baš se tim pitanjem intenzivno bavim zadnjih par godina. Sve navedeno su djelatnosti na kojem sam potrošio puno vremena, koje su mi dale puno inspirativnih i zabavnih trenutaka, pa i puno malih i većih pobjeda, kao i određeni napredak u razumijevanju života, a i neku količinu muke i frustracija, koje su me zanimale i zanimaju me još uvijek, ali tko je taj iza svih tih uloga, koji je sve to doživljavao i živio – e to ne mogu sasigurnošću reći. Kad god se pokušam potražiti – ne mogu se naći.
2. Emisija “Na rubu znanosti” je u regiji na teritoriji, području razumjevanja hrvatskog jezika a i šire, jedan od najboljih izvoznih proizvoda HRT-a htio to netko priznati ili ne. Što Vama ona znači?
Što meni ona znači? Hm…. Pa tu je sigurno više perspektiva. S jedne strane, kroz emisiju sam naučio finese televizijskog posla , a dugogodišnji suradnici s vremenom su se pretvorili u prijatelje. S druge strane, tjedni proizvodni ritam tijekom skoro dva desetljeća silio me da ulazim u najrazličitije teme i područja za koje nisam ni znao da postoje.
Recimo, prve sezone sam mislio da postoji samo deset tema ‘na rubu znanosti’. Što je još važnije, pripremajući se za teme i sugovornike, morao sam ući u detalje tema , a vrag se,kažu, uvijek krije u detaljima. Tako se s vremenom mnogo toga počelo spajati, uklonio sam društvenim inženjeringom postavljene predožbe, zamijenio ih poznavanjem činjenica, pa danas imam potpuno drugačiju percepciju i ideje o tome što je svijet zapravo i kako funkcionira, bez obzira je li riječ o svijetu ljudi ili svijetu generalno.
Mogu vam samo reći da je većina naših ideja i paradigmi o svijetu zapravo neodrživa, toliko u odmaku od stvarnosti da je nevjerojatno da se uopće drže na životu, a to se – vidimo oko sebe – još i pojačava. No, na temelju tih perspektiva i podataka napisao sam desetak knjiga, koje su pak imale svoju vlastitu unutarnju evoluciju, i koje su me prislile da sve to nekako strukturiram. Onda su te knjige vodile do raznih predavanja, gdje sam upoznao još novih krasnih ljudi i mjesta u kojima nikad ne bih bio, pa nikad ne bih vidio da postoji spontano nastala i nepovezana mreža ljudi koji razmišljaju o svijetu kroz drugačiju paradigmu i u koje se uzdam da će budućnost čovjeka napraviti humanom. Emisija “Na rubu znanosti” svakako mi je na te i razne druge načine obilježila dva desetljeća života.
3. NLO u Istri. Možete li se kratko prisjetiti dosad prikupljenih informacija o viđenjima NLO-a na području Istre i Kvarnera?
Ovako na brzaka, sjećam se nekoliko situacija kad su ljudi iz Lovrana, Mošćenićke drage, iz tog dijela, i generalno iz tog smjera, snimali i promatrali NLO-e iznad Kvarnera, a vijesti su čak došle i do novina. Neki od njih su bili i moji poznanici. No, to i nije nešto izuzetno jer se viđenja NLO-a u svijetu mjere u desecima tisuća, kod nas mi je već toliko ljudi ispričalo svoje priče da me to čak prestalo uzbuđivati. Neke dramatične primjere skupio sam u svojoj knjizi iz 2010. “Svjetla na nebu – kronologija istraživanja NLO-a”, nekoj vrsti udžbenika za tu temu.
4. 5G tehnologija je vjerojatno nešto brže od 4G tehnologije i vjerojatno nešto sporije od 6G tehnologije. Zašto tolika buka oko toga? Ne demokratska Kina je pretekla demokratske Saveznike?
Većina “buke” ne dolazi zbog toga što je netko nekoga pretekao, nego zbog neistraženih zdravstvenih učinaka te tehnologije na ljude. Kao što ste i rekli, 5G je bržaod 4G, a o negativnim zdravstvenim učincima 4G postoje stotine znanstvenih radova. Stoga, ako je 5G za nekoliko redova veličine “jača” od 4G, onda će i negativni zdravstveni učinci biti za nekoliko redova jači. To bar svako dijete može shvatiti. Naša tijela su integralni električni sustavi, a naše razumijevanje principa kako funkcionira naše tijelo je tek na počecima, u nekoj vrsti “kamenog doba”, usprkos tome što se neki oduševljavaju svakom (metaforičkom) kamenom sjekirom koja se proizvede. Pitanje je i hoće li se tako nastalim tegobama prepoznavati uzrok ili će se jednostavno ignorirati i pripisivati nečem drugom.
5. Vaša poslijednja knjiga “Smrt transhumanizmu, sloboda narodu” najavljuje život u 7G tehnologiji. Možda se roboti u budućnosti neće više morati razvijati ako to, mi postajemo? Hoće li se jednog dana informacije prikupljene u našem životu, naša svijest “copy-paste” moći ubaciti na neki stick, cloud?
Transhumanisti se doista zanose tom (za mene potpuno besmislenom) idejom da će čovjeku osigurati besmrtnost učitavanjem čovjeka u ‘cloud’. To rade na temelju pretpostavke da smo mi naše misli i da smo skup informacija pa kaže filozof Nick Bostrom – s 10 na petnaest računskih operacija u sekundi možemo u računalu stvoriti cijelog čovjeka. Evo i opet pitanja koje i dijete može postaviti – tko je taj koji misli te misli? Tko je taj koji doživljava i interpretira? Što se s njime događa nakon smrti? Tim se transhumanisti ne zamaraju. Ali zato to što će učitati u ‘cloud’ i neće biti čovjek. U biti, cijela bit transhumanizma (barem ona reklamna) jest pobijediti smrt, ali na temelju pretpostavke da naša svijest postoji samo dok postoji naše tijelo (ili bilo kakav nosač, može i računalo, ako je riječ o učitavanju). Ustvari, mnogobrojna područja istraživanja pokazala su da svijest postoji i neovisno od tijela te da može ‘preskakati’ vrijeme i prostor. Iz te perspektive, to ‘pobjeđivanje smrti’ više nalikuje zatočenju fiksiranjem ljudske pažnje na monotonu i duhovno ispraznu repetitivnu algoritamsku proceduru. U pravom životu pak sve je nepredvidivo, sve je uvijek novo, a svijet ne preračunava nego ga osjetilno i emotivno interpretiramo kroz doživljaj.
6. Europska Unija je pokazala svoju “nespretnost” početkom Pandemije Covid19 virusa. Italiji je nužna pomoć stigla prije iz Rusije nego od europske braće. Europska birokracija izgleda funkcionira na nevidljivi daljinski upravljač “Upravitelja”. Kad se razmotri šteta u korist ili šteta u štetu, onda se postupa. Vaš komentar?
Uvijek sam imao negativan stav po pitanju Europske Unije, tog divovskog nedemokratskog tehnokratsko-korporatističkog čudovišta koje se predstavlja kao ‘ujedinjena Europa’, a zapravo je riječ o birokratskoj strukturi koja je kroz lažno predstavljanje, medijski društveni inženjering i postavljanje svojih de facto službenika na čelna mjesta država i u puno malih koraka – uvijek opravdanih ekonomskom dobrobiti – uvukla države u ugovorne odnose i zapravo napravila neku vrst pravničkih državnih udara. EU nije jedina takva svjetska institucija, svaka ima svoje područje djelovanja. EU se predstavlja kao dio rješenja, ali zapravo je uvijek (vrlo aktivni) dio problema, u čijem stvaranju sudjeluje, da bi se kroz rješavanje ‘probema’ stvorila još veća kontrola i nadzor – što je, uostalom, i glavni lajtmotiv sadašnjih događaja. Kao što reče stara pjesma – princip je isti, sve su ostalo nijanse. U pitanju spominjete “nevidljivi daljinski upravljač upravitelja”. Doista, pravo i nikad odgovoreno pitanje jest – tko zapravo stoji iza projekta gradnje Europske unije? Ili bismo trebali povjerovati da je ona, eto tako nekako spontano, nastala sama od sebe, mada se vidi koliko je za to potrebno dugogodišnjih aktivnih napora.
7. I za kraj moramo opet na NLO. Ipak je to mainstream tema. Snimke “Tik-tak” letećih objekta koji su imali susret sa američkim vojnim pilotima, dok su oni baš u određeno vrijeme u određenim rejonima održavali manevre je izazvala brojne reakcije. Možda “Ljudi u crnom” demonstriraju razvoj američkog vojno industrijskog kompleksa onima koji ga “moraju” kupiti i platiti. Ima li bolje demonstracije nego učiniti nemoćnima one koji misle da su moćni i jaki? Po Vama, fenomen “Tik-tak-a” : NLO ili “Black dronprojekt from Groom Lake”?
Novost “Tik-taka” nije u tome što se pojavio na manevrima. Vojske svijeta su se s NLO-ima susretale često, ali nikad nisu znale što bi s tom pojavom, pa su je ignorirale. Postoji nekoliko emisija “Na rubu znanosti” koje se bave uočavanjem NLO-a od strane bivše JNA, ali i civilnih pilota, pa se sve to i tamo jasno vidi.. Također, postoje knjige sa sakupljenim slučajevima susreta raznih vojski i NLO-a, kako i knjige o podvodnim NLO-ima (vjerujem da su to isti, samo se mogu kretati u oba medija). Novost je u tome što je prvi puta u povijesti američka vojska priznala takav susret. Čime je zapravo priznala da postoje NLO-i. Mi smo zapravo isprogramirani na to da oni “ne postoje”, pa čak i kad se pojavi u novinama vijest i slika, mi i dalje slijedimo naše navike razmišljanja. Ali evo jednog pitanja za razmišljanje: Je li doista tako beznačajna činjenica da je na našem planet još netko s nama? Ne nameće li to bar neko pitanje u stilu: koje bi namjere bile tom nekom? Kakav bi svijet bio da poznajemo njihovu tehnologiju bešumnog i brzog leta neometanog inercijom? Nisu li oni pokazatelj i nekih mogućih drugačijih fizikalnih postavki? No, NLO je zamršen skup raznoolikih fenomena kojemu je teško definirati narav i svrhu. Ono što je izvan svake sumnje– on je stvaran nije nimalo rijedak. Samo se mi pravimo da toga nema.
Hvala Vam za Intervju tjedna IstraGram.hr
v.d. Glavnog urednika
Robert Marušić
