Prvi svibnja u svijetu se slavi po događaju koji su priredili američki sindikati prije skoro sto pedeset godina. Oni su toga dana 1886. godine stupili u generalni štrajk. Bila je to reakcija na neispunjeno obećanje vladajućih, u donošenju zakona o radnom vremenu od osam sati a trebao je tog 1. svibnja stupiti na snagu. Na Drugom kongresu Radničke internacionale 1890. godine odlučeno je da se svakog prvog dana u svibnju održavaju masovne manifestacije, demonstracije i štrajkovi širom svijeta.
“Krvavi Prvi maj” u Istri
Svoj “krvavi Prvi maj” imala je i Istra. 1. svibnja 1920. godine u Puli je ubijeno sedam, a ranjeno 126 radnika. Tada je radničke demonstracije, koje su trajale od ranog jutra, prekinula talijanska vojska. Kada su im se radnici Pule i svi pridruženi Istrani suprostavili, vojnici su počeli pucati po njima. Istog dana je u znak prosvjeda zbog pokolja u Puli, u čitavoj Istri započeo generalni štrajk.
Nakon Drugog svjetskog rata obilježavanje Prvog maja u Istri dobilo je drugačiji karakter. Umjesto prosvjeda u organizaciji sindikata i ljevičarskih organizacija, Prvi maj postao je državni praznik kojim su se slavila radnička prava. Najfrekventnija ulica u Puli, dobila je ime Prvomajska. Limene glazbe su ujutro koračale pulskim i svim istarskim gradovima. Uljanikovci su feštali. Svirala se Internacionala i Bandiera Rossa. Citirao se Tito. Ako je bilo koji državni praznik pao u nedjelju, obavezno je ponedjeljak bio neradni dan, da se radnička klasa odmori.
U čast Prvom maju, u Istri su organizirane priredbe, piknici, parade u kojima je povremeno sudjelovala i vojska. Prvomajske proslave kakve poznajemo danas, datiraju iz 60-ih godina prošlog stoljeća. Večer prije, palila bi se logorska vatra oko koje su se građani okupljali. Roštiljanje u prirodi je prihvaćeno 70-ih godina prošlog stoljeća. Postalo je tada popularno biti vani, na livadi gdje se peku čevapi, i obavezno iz Fićeka ili Stojadina pojačati muziku. Zanimljivo, ne neku narodnu već zapadnu, stranu, modernu.
Prvi maj je uz Dan republike i Novu godinu, bio glavni jugoslavenski praznik. Spajanje praznika s vikendima često je radnicima omogućavalo da im se prvomajska proslava pretvori u pravi mali godišnji odmor. Majstori u spajanju su uvijek bili Slovenci. Oni i dan danas, drugi dan svibnja ne rade, pa ako im još padne u tjednu oni naprave most od desetak dana.
80-ih godina se razvila tradicija sindikalnih prvomajskih putovanja, ali i obiteljskih shopping izleta. U ratnim 90-im godinama nikome nije bilo do slavlja. Prvomajske proslave opet su se vratile u modu početkom 21. stoljeća, ali očuvani su uglavnom hedonistički rituali. Roštilj i grah običaji, dok je radnička borba od prije stopedeset godina pala u drugi plan. Tako je grah, pažuv, pasulj u Istri postao prvosvibanjska tradicionalna delicija.
M.S.
