Kako se ceste grade za vozila s kotačima, s rimskim osvajanjem Istre započinje i razvitak njezine cestovne infrastrukture. Osim što su razvili pomorski promet, Rimljani su izgradili “Flavijevsku cestu” iz Akvileje preko Trsta i Poreča do Pule. Cesta se dalje nastavljala preko Nezakcija, Plomina i Labina do Kastva ( današnja D66, istarski “rout 66” o kojoj smo već pisali u IstraGramu). Rubom poluotoka cesta je vodila od Trsta do Trsata. Od njih su se odvajale lokalne ceste slabije kvalitete prema unutrašnjosti Istre.
Razdiobom Istre na mletački i austrijski dio došlo je do zastoja putovanja i održavanja prometnica. Mlečani su prometovali morem i rijekom Mirnom do Motovuna. Venecija je održavala one prometnice koje su im služile za odvoženje raznih bogatstava iz Istre.
Unutrašnja (austrijska) Istra imala je loše prometnice. Kako Istra nema tranzitnu važnost, glavne su prometnice išle sjevernije od nje, a zbog zatvorenosti sa sjevernom i istočnom strane Učkom i Ćićarijom promet je bio usmjeren na zapad prema Trstu i na morske putove. Na loše stanje prometnica utjecalo je i to što su Istrom vladali udaljeni centri Rim, Ljubljana, Venecija, Beč, koji nisu imali interesa za njezin jači razvoj.
Prvi znak jačanja prometa bila je pošta. Pošte su u Istri otvorene u Poreču (1750), potom u Kopru (1761) te u Puli, Pazinu, Rovinju i Vodnjanu (1784). Francuzi su za svoje kratke vladavine nastojali povezati Istru s Ljubljanom, tada glavnim gradom Ilirskih pokrajina, pa su, prvi nakon Rimljana počeli osposobljavati i uređivati ceste.
Prometnu su izgradnju kasnije nastavili Austrijanci, pa su do 1830. bile osposobljene ceste koje i danas čine glavnu i temeljnu županijsku prometnu istarsku mrežu.
Revolucionarne promjene izazvao je parni stroj. Željeznica je u Pulu i Rovinj stigla 1876. Sve je to bilo povezano s vojnim interesima Austro-Ugarske Monarhije u Puli, koja je postala glavnom ratnom lukom Monarhije i gdje je djelovalo jako brodogradilište.
Italija, koja je Istrom zavladala nakon 1918., razvila je ceste i cestovni promet, a ukinula Parenzanu i tramvaje u Puli i Opatiji. Sve je bilo usmjereno na Labinštinu i Rašu, gdje se kopao ugljen i boksit za potrebe talijanske industrije i prometa. Istarskim cestama počeli su voziti razna vozila kamioni, autobusi, motocikli i bicikli. Između Trsta i Pule uspostavljena je brza željeznička linija, a Bršica je postala velikom lukom.
Zahvaljujući usmjerenim prometnim vezama vlakovima, parobrodima i autobusima Istrijani su se trgovački usmjerili na Trst.
Nakon II. svjetskog rata prometnice su velikim dijelom bile porušene, ali i vrlo brzo popravljene. To su razdoblje obilježile dobrovoljne omladinske radne akcije. Probijanje željezničkog tunela kroz Učku započeto je 1951. nastavljeno je kratko 1993., ali su oba pokušaja bila neuspješna.
U Istru onda dolazi masovni turizam. Novo prometno razdoblje započelo je 1960-ih, kada se jače razvija cestovni i zračni promet. U Istru su ljeti dolazile stotine tisuća turista. Ubrzano se razvijala Koparska luka i željeznica. Ukinute su pruge Kozina–Trst i Kanfanar–Rovinj te gotovo sve brodske linije, ali su za novi hit, jahte izgrađene marine. Počela je izgradnja novih cestovnih mreža, gradskih zaobilaznica. Zračni promet odvijao se preko zračne luke u Puli, a nove su se gradile u Luciji i Vrsaru, a u Portorožu je osnovana prva veća istarska brodska kompanija “Splošna plovba”. Svi su masovno putovali na šoping u Trst.
I onda? Godine 1981. Istra je konačno dočekala probijanje cestovnoga tunela kroz Učku, a 1990-ih početak gradnje istarskog ipsilona suvremenog cestovnog istarskog prometnog pravca. Danas je još preostala dionica punog profila auto ceste od Pazina do tunela Učka koja je u brzoj gradnji.
Istra i njezini vrijedni stanovnici su puno novaca prikupili sebi ali i svojim vladarima u prošlosti. Zaslužuju imati cestovnu prometnu povezanost prema svim krajevima non-stop 24 sata, 365 dana na godinu bez obzira koliko će radovi koji su započeli još u Rimsko doba trajati…
D.D.
