Neka stoji na ponos žiteljima, došljaku na čudu, starini na spomen i na diku Republici! Neka se uščuva postojano, neka se obnavlja da vječno traje!
Pulska Arena je jedan od deset najočuvanijih amfiteatara u svijetu i najveći je sačuvani spomenik antičkog doba u Hrvatskoj.
Koja je tajna pulske Arene, odnosno kako je svih ovih godina ostala toliko stabilna?
Postoji teorija je da su između ogromnih kamenih blokova, kamenja postavljene čelične šipke kako bi se osigurala stabilnost konstrukcije.
Mnogi su se htjeli poslužiti kamenom građom od koje je arena napravljena.
Akvilejski patrijarh je 1260. godine odredio novčanu kaznu za sve stanovnike koji su krali kamenu građu s amfiteatra!
1458. godine gradsko vijeće Pule zabranilo korištenje i prodaju materijala iz Arene, nakon što je veliki dio arene ugrađen u palače i trgove Mletačkih trgovaca!
1583. Mletačka Republika došla je na bizarnu ideju da amfiteatar razmontira te ponovno složi u Veneciji!
Taj suludi naum zaustavio je mletački senator Gabriele Emo, kojemu su Puljani iz zahvalnosti na sjeverozapadnoj kuli Arene postavili ploču s obiteljskim grbom i zahvalnicom.
Amfiteatar se kao izvor materijala posljednji put koristio 1709. godine za izgradnju temelja zvonika pulske katedrale.
Pulski zaštitni znak je sagrađen u Prvom stoljeću. U isto vrijeme, gradio se Koloseum u Rimu. Do petog stoljeća su se u Areni odvijale gladijatorske borbe a osuđenici su se borili sa divljim životinjama još dvijesto godina kasnije u sedmom stoljeću. U srednjem vijeku održavali su se u njoj sajmovi i viteški turniri.
Arenu je u 14. stoljeću sačuvala malarija, zbog koje je na jugu Istre nastao zastoj graditeljske djelatnosti.
Mletački vojni graditelj Antoien de Villeu je dobio odobrenje da koristi kamen i građu pulske Arene za utvrdu otočića Sv. Andrija u pulskom zaljevu.
Mudri de Villeu je tada uzviknuo:
“Neka stoji na ponos žiteljima, došljaku na čudu, starini na spomen i na diku Republici! Neka se uščuva postojano, neka se obnavlja da vječno traje!”
Tako i bi. Još je tu. U Puli.
M.S.
